Poslednji komentari
- Mili, žuri, stani, skoči
u kako su lepe stuke
28.08.10 16:24 - Mala večernja muzika
Ali kad je bio prokopan bio je najveci verovatno u...
28.08.10 16:22 - Srebro i bronza
Svaka čast majstori.Sledeći put ZLATO.
23.08.10 10:10 - Srebro i bronza
svaka čast šampioni!!!!svi željno očekujemo zlatnu...
15.08.10 09:19 - Srebro i bronza
Zaista veliki uspeh. Cestitka! Pozdrav Marko
14.08.10 12:18
Prijavi se
Početna strana
Arhiva
Gde je bas?
Arhiva
Gde je bas?
Gde je bas?
DVANAEST ZANIMLJIVIH JUNSKIH DANA NA DELU VELIKOG BAČKOG KANALA OD SIVCA DO VRBASA
Tek završen mrest, visoke vode, ćudljiva riba i mali broj varaličara na obalama sasvim su uobičajeni za početak pune sezone lova velikoustog basa na bačkim kanalima i stajaćicama nastanjenim tom atraktivnom vrstom, koja nam je iz Amerike, preko Mađarske, stigla pre nekoliko decenija. Nekoliko svežijih i kišovitih dana nisu nimalo neobični za poslednji prolećni mesec. Ali, skoro dve nedelje lošeg vremena su umnogome uticale na temperaturu i nivo vode, pa time i na ponašanje ribe i uslove za pecanje. Premda mi česta kolebanja temperature vazduha, skoro stalna borba sunca da se probije kroz sivu masu oblaka, kao i nagle promene vazdušnog pritiska nisu išli na ruku, znao sam da nešto mogu da uhvatim samo ako budem bio što više na vodi. Zato sam nastojao da dobro iskoristim svoj kratki odmor. Pecao sam bez obaveza i opterećenja, ali svakoga dana, kako pre ili posle pljuskova, tako i po »sitnoj jesenjoj«, koja me je motivisala da zaštićen kišnim odelom bunarim basove vormovima iz dubine...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 249-)
Tek završen mrest, visoke vode, ćudljiva riba i mali broj varaličara na obalama sasvim su uobičajeni za početak pune sezone lova velikoustog basa na bačkim kanalima i stajaćicama nastanjenim tom atraktivnom vrstom, koja nam je iz Amerike, preko Mađarske, stigla pre nekoliko decenija. Nekoliko svežijih i kišovitih dana nisu nimalo neobični za poslednji prolećni mesec. Ali, skoro dve nedelje lošeg vremena su umnogome uticale na temperaturu i nivo vode, pa time i na ponašanje ribe i uslove za pecanje. Premda mi česta kolebanja temperature vazduha, skoro stalna borba sunca da se probije kroz sivu masu oblaka, kao i nagle promene vazdušnog pritiska nisu išli na ruku, znao sam da nešto mogu da uhvatim samo ako budem bio što više na vodi. Zato sam nastojao da dobro iskoristim svoj kratki odmor. Pecao sam bez obaveza i opterećenja, ali svakoga dana, kako pre ili posle pljuskova, tako i po »sitnoj jesenjoj«, koja me je motivisala da zaštićen kišnim odelom bunarim basove vormovima iz dubine...(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 249-)











