Poslednji komentari
- Ne može da škodi...
Naslov sve govori...
10.07.10 16:12 - Grdosija iz opovačkog Vira
Mozete li mi reci taCNIJE bilo ko,kakve su ribe ko...
23.06.10 22:04 - Grdosija iz opovačkog Vira
I mene interesovao ovaj podatak!!!
14.05.10 17:07 - Som? Smuđ? Štuka!
Pozdrav redakciji i Neši Arsenijeviću ;-)
14.05.10 17:04 - Dubokoronac u plićaku
Odličan tekst! Preporučujem svakom da pročita.
14.05.10 17:02
Prijavi se
Početna strana
Arhiva
Kamen, zemlja, krv i hleb
Arhiva
Kamen, zemlja, krv i hleb
Kamen, zemlja, krv i hleb
MINI REPORTAŽA: LOV BODORKE NA RUKAVCU TAMIŠA KOD OPOVA
Badžino jezero, mali rukavac Tamiša uzvodno od brane kod Opova, bio je tog jutra skoro potpuno zaleđen. Iako je bilo očigledno da prljavobela pokorica više ni izbliza nije debela i čvrsta, kao do pre desetak dana, trebalo je uložiti podosta truda da bismo napravili mesto na kome ćemo komotno pecati. Na sreću, računao sam na to, pa sam od kuće poneo oko 15 m dug komad jakog kanapa, kojim sam nameravao da vežem kamen, neophodan za razbijanje leda. Gromadu tešku oko 3 kg, a pri tom savršeno oblikovanu za ono što je nama trebalo, sa usekom po sredini, u koji je kanap taman mogao da legne, našao sam dok smo se probijali kroz priobalni gustiš pored Tamiša.
Kada smo stigli na mesto, čvrsto sam privezao teg, kako ne bi spao pri bacanju, a drugi kraj kanapa sam, za svaki slučaj (da mi ne bi skliznuo u vodu), zavezao za jaku žilu topole, koja je virila iz zemlje, na samoj obali. Lansirao sam projektil na oko 7-8 m od obale, u zonu sa dubinom od 3,5-4 m. Napravio je rupu i propao bez većih problema, što me je veoma obradovalo. Malo sam popustio kanap, ne bi li kamen potonuo toliko da, kada ga naglo povučem, u ledenu ploču sa donje strane udari dovoljno jako da je polomi. Tako sam, malo po malo, napravio kanal sve do obale...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 240-)
Badžino jezero, mali rukavac Tamiša uzvodno od brane kod Opova, bio je tog jutra skoro potpuno zaleđen. Iako je bilo očigledno da prljavobela pokorica više ni izbliza nije debela i čvrsta, kao do pre desetak dana, trebalo je uložiti podosta truda da bismo napravili mesto na kome ćemo komotno pecati. Na sreću, računao sam na to, pa sam od kuće poneo oko 15 m dug komad jakog kanapa, kojim sam nameravao da vežem kamen, neophodan za razbijanje leda. Gromadu tešku oko 3 kg, a pri tom savršeno oblikovanu za ono što je nama trebalo, sa usekom po sredini, u koji je kanap taman mogao da legne, našao sam dok smo se probijali kroz priobalni gustiš pored Tamiša. Kada smo stigli na mesto, čvrsto sam privezao teg, kako ne bi spao pri bacanju, a drugi kraj kanapa sam, za svaki slučaj (da mi ne bi skliznuo u vodu), zavezao za jaku žilu topole, koja je virila iz zemlje, na samoj obali. Lansirao sam projektil na oko 7-8 m od obale, u zonu sa dubinom od 3,5-4 m. Napravio je rupu i propao bez većih problema, što me je veoma obradovalo. Malo sam popustio kanap, ne bi li kamen potonuo toliko da, kada ga naglo povučem, u ledenu ploču sa donje strane udari dovoljno jako da je polomi. Tako sam, malo po malo, napravio kanal sve do obale...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 240-)











