• Tamiski protfis u prihvatnici
  • Stuka sa jezera Joca
  • Tamiski protfis
  • Mrtvi Karas kod sela Grebenac
  • Balticka stuka4
  • mala
  • Noc na jezeru Celije
  • Mala Petica
  • Štuka sa Joce2
  • Jezero Joca - A. Milanovic
  • Tamiš kod Opova, protfiš; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2011.
  • Jezero Joca, štuka; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2012.
  • Tamiš kod Opova, protfiš; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2011.
  • Mrtvi Karaš kod sela Grebenac; aparat Fuji 95 (prosumer), 2008.
  • Baltička štuka, Vestervik (južna Švedska); aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2012.
  • Vojne bašte (Dunav prekoputa Zemuna); aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2012.
  • Noc na Jezeru Ćelije; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, sa stativa, god. 2011.
  • Kubici na putu ka kanalu Petica (kod Kovilova); aparat Fuji 95 (prosumer), 2008.
  • Jezero Joca, štuka; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2012.
  • Jezero Joca, Aleksandar Milanović; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, polar-filter, god. 2011.

ribolov-novine-broj-607

Sadržaj broja 607

RI­BO­LOV BR. 607 U PRO­DA­JI JE OD PETKA 29. MARTA A U NJE­MU, IZ­ME­ĐU OSTA­LOG, MO­ŽE­TE PRO­ČI­TA­TI:

Do­kad će ri­bo­kra­đa bi­ti is­pla­ti­va? (VI­ŠE­STRU­KI PO­VRAT­NIK JOŠ JED­NOM UHVA­ĆEN U STRU­JA­RE­NJU)

ZA 49 KLE­NO­VA – 203.500 DI­NA­RA! (19 me­se­ci na­kon što je uhva­ćen na de­lu, osu­đen »Ka­sa­pin sa mu­ši­čar­cem«

PLI­VA­JU­ĆA KU­GLI­CA KRAJ KR­ŠA (Tvr­do­gla­vi tra­di­ci­o­na­li­sta po­stao va­tre­ni po­bor­nik mo­der­nog mam­ca za reč­ne ša­ra­ne)

ZA BI­STRO I MUT­NO (Pre­po­ru­ke uspe­šnih: Neo­če­ki­va­no efi­ka­san de­kor si­li­kon­skih va­ra­li­ca)

OŠTAR »SEC« I LE­PA BOR­BA (Obi­la­zak ne­ko­li­ko te­re­na u Pan­če­vač­kom ri­tu na kra­ju se ipak is­pla­tio)

RAZ­BLA­ŽI­VA­NJE ZE­MLJOM I PO­JA­ČA­VA­NJE CR­VI­MA (O upo­tre­bi »či­stih« pri­ma­ma i onih »po­pra­vlje­nih« ra­zno­vr­snim do­da­ci­ma

KOK­TEL I MNO­GO ME­SA (Uspe­šno pro­leć­no fi­de­ri­sa­nje be­le ri­be u do­njem to­ku Sa­ve)

SIN­GA­LI­ZA­TOR­SKE SIM­FO­NI­JE (Naš ču­ve­ni ša­ran­dži­ja is­ko­ri­stio sta­bi­li­za­ci­ju vre­me­na i vo­do­sta­ja da le­pim ulo­vi­ma otvo­ri se­zo­nu 2024.)

SIT­NE A PO­SEB­NO BIT­NE (Sve što tre­ba da zna­te o mo­der­nom fi­der ri­bo­lo­vu – VI­II: Udi­ce)

SAV­SKA BE­LA I TA­MI­ŠKE »BA­BE« (Do­kaz da se me­tod-fi­de pri­stu­pom, hra­na­ma i mam­ci­ma mo­že uspe­šno pe­ca­ti i na na­šim re­ka­ma)

ZA­ŠTO LJU­DI OVO RA­DE? (Ma­la ško­la ri­bo­lo­va i po­na­ša­nja u pri­ro­di)

UGRO­ŽE­NI »BUB­NJA­RI« IZ SEN­KE (Bez po­seb­ne za­šti­te, tri atrak­tiv­ne vr­ste mor­skih ri­ba mo­gle bi za­u­vek ne­sta­ti)

STAL­NE RU­BRI­KE:

IZ­LA­ZAK I ZA­LA­ZAK SUN­CA, HI­DRO­ME­TE­O­RO­LO­ŠKA I SO­LU­NAR­NA PROG­NO­ZA I VO­DO­STA­NJE

LEK­SI­KON ČVO­RO­VA: Po­ja­ča­ni po­bolj­ša­ni klinč

IZ­LOG

MA­LA ŠKO­LA RI­BO­LO­VA: Ve­zi­va­nje stru­ne za špul­nu če­kr­ka

IZ­VE­ŠTA­JI SA RI­BO­LOV­NIH TE­RE­NA: Apa­tin, Som­bor, Ku­la, Bač­ka Pa­lan­ka, Bač­ki Pe­tro­vac i oko­li­na, No­vi Sad, Ko­vilj­ski rit, Ti­tel, Ki­kin­da, To­ma­še­vac, Idvor, Sa­ku­le, Ba­ran­da, Opo­vo, Sef­ke­rin, Glo­gonj, Pan­če­vo, Pan­če­vač­ki rit, Obre­no­vac, Bo­ljev­ci, Be­o­grad, Sme­de­re­vo, Po­ža­re­vac, Ko­sto­lac, Ve­li­ko Gra­di­šte, Svi­laj­nac, Kra­gu­je­vac, Kru­še­vac, Kra­lje­vo, Aran­đe­lo­vac, Do­nje Pod­ri­nje, Ča­čak, Ma­li Zvor­nik, Ba­ji­na Ba­šta, Pri­je­po­lje, No­vi Pa­zar, Ti­moč­ka i Ne­go­tin­ska kra­ji­na, NP Đer­dap, Niš, Le­sko­vac, Pi­rot, Vla­sin­sko je­ze­ro.

RI­BO­LOV BR. 608 IZ­LA­ZI U PE­TAK 12. APRILA

Naj­ve­ća ita­li­jan­ska re­ka Po pra­va je me­ka za so­mo­ve, ko­ji tu ima­ju obi­lje hra­ne i od­lič­ne uslo­ve za ži­vot, pa ih ima mno­go i do­sti­žu ogrom­ne di­men­zi­je. Iz pr­ve ru­ke vam ot­kri­va­mo ka­ko te gr­do­si­je na pri­rod­ne i ve­štač­ke mam­ce lo­vi Ju­ri Gri­sen­di, kog mno­gi sma­tra­ju naj­u­spe­šni­jim so­ma­ro­šem da­na­šnji­ce

Po­čet­kom ma­ja ove go­di­ne, sa Ra­do­mi­rom Kr­ki­ćem, auto­rom TV se­ri­ja­la Svet ri­bo­lo­va, bo­ra­vio sam u Ita­li­ji, na re­ci Po, i upo­znao se sa jed­nim od naj­ču­ve­ni­jih ri­bo­lo­va­ca na sve­tu, Ita­li­ja­nom Ju­ri­jem Gri­sen­di­jem. U ulo­zi sni­ma­te­lja imao sam mo­guć­nost da vi­dim i do­bro pro­u­čim sve teh­ni­ke ko­je ovaj sve­stra­ni čo­vek ko­ri­sti za hva­ta­nje dži­nov­skih so­mo­va ši­rom Evro­pe i Azi­je, po če­mu je i po­stao po­znat. A ka­ko je sve to vr­lo pri­men­lji­vo i na na­šim te­re­ni­ma, po­tru­di­ću se da vam sve što sam vi­deo de­talj­no opi­šem, iako kod nas ka­pi­tal­nih »br­kaj­li­ja«, na­ža­lost, ima ne­u­po­re­di­vo ma­nje ne­go u Pou i Min­ču.

som

Ju­ri je, ina­če, vr­lo za­ni­mljiv i du­ho­vit mo­mak, a pri tom ve­o­ma po­slo­van i ko­rek­tan. Za raz­li­ku od ogrom­ne ve­ći­ne pro­fe­si­o­nal­nih ri­bo­lo­va­ca ši­rom sve­ta, on ži­vi od re­kla­ma ko­je raz­ne ri­bo­lo­vač­ke fir­me po­sta­vlja­ju na nje­gov Ju­tjub ka­nal, pa ni­je op­te­re­ćen oba­ve­zom da bi­lo ko­ga vo­di u ri­bo­lov za no­vac. Iako ima ogro­man broj uno­snih po­nu­da, na pe­ca­nje ide sa­mo sa svo­jim dru­ga­ri­ma i uži­va u to­me. Nas je ipak pri­mio, a mi smo oprav­da­li nje­go­vo po­ve­re­nje i sni­mi­li vi­še sa­ti za­ni­mlji­vog ma­te­ri­ja­la i za na­šu emi­si­ju i za nje­go­ve po­tre­be. Pri tom je bio ap­so­lut­no ne­u­mo­ran – bu­du­ći da je zbog iz­ne­nad­nog pa­da tem­pe­ra­tu­re vo­de ri­ba sla­bo ra­di­la, svoj­ski se tru­dio bu­kval­no po ceo dan i noć i ko­ri­stio je sko­ro sve teh­ni­ke ko­je ina­če pri­me­nju­je, ne bi li oprav­dao re­pu­ta­ci­ju naj­u­spe­šni­jeg ita­li­jan­skog pa i evrop­skog so­ma­ro­ša. Bi­lo je to iz­u­zet­no na­por­no, ne sa­mo za nje­ga već i za nas ko­ji smo u sve­mu to­me uče­stvo­va­li, ali i na­da­sve za­ni­mlji­vo i uspe­šno. Ju­ri je ulo­vio so­mo­ve od 110 kg, 80 kg i 50 kg, a još tri ogrom­ne ri­be su mu po­be­gle. Uz to, uvek do­bro ras­po­lo­že­ni šo­u­men za­ba­vljao je sve oko se­be i pra­vio sjaj­nu at­mos­fe­ru, u če­mu je ma­lo po­mo­gla i vr­hun­ska ra­ki­ja ko­ju je Ra­do­mir po­neo, pa su Ju­ri i nje­go­vi dru­ga­ri ofor­mi­li »Gra­pa tim« (»gra­pa« je ita­li­jan­ska reč za lo­zo­va­ču) i sjaj­no se pro­vo­di­li.

Po­la­zna tač­ka nam je bi­la u ma­ri­ni na re­ci Po, u me­stu Ko­re­gio Mi­ke­le, uda­lje­nom sve­ga dva­de­se­tak ki­lo­me­ta­ra od Man­to­ve i ne­ko­li­ko ki­lo­me­ta­ra uz­vod­no od ušća re­ke Min­čo, ta­ko­đe ču­ve­ne po ve­li­kim so­mo­vi­ma. Po je naj­ve­ća ita­li­jan­ska re­ka, ma­lo ma­nja od Du­na­va, a pli­ća i sa mno­go ve­li­kih me­an­da­ra; pe­šča­nih na­no­sa ima duž jed­ne oba­le, dok je dru­ga str­mi­ja, gli­no­vi­ta i ka­me­ni­ta. Ju­ri nam je ob­ja­snio da u Pou ne­ve­ro­vat­no mno­go ve­li­kih so­mo­va ima zbog mi­li­o­na ci­po­la te­ških od oko 500 g do 2 kg, ko­ji iz Ja­dra­na u ovu re­ku (te oda­tle i u Min­čo) ula­ze ra­di hra­ne i mre­sta...

ČIM SMO STI­GLI I SME­STI­LI SE, od­mah smo se­li u ča­mac i oti­šli na noć­no pe­ca­nje so­ma sa oba­le. Do mra­ka smo ima­li vi­še od dva sa­ta, pa sam mo­gao da pom­no pro­u­čim ovaj na­čin ri­bo­lo­va i si­stem sli­čan »sa­mi­ci«, ko­ji se na Pou i Min­ču ma­sov­no ko­ri­sti u ri­bo­lo­vu na štap (a pri­me­nju­je se i kod nas, uglav­nom na onim je­ze­ri­ma na ko­ji­ma je ta­kvo pe­ca­nje do­zvo­lje­no). Ro­bu­sni šta­po­vi mar­ke Zeck (na­pra­vlje­ni po Ju­ri­je­vim sa­ve­ti­ma), sa sna­žnim mul­ti­pli­ka­to­ri­ma Shi­ma­no Cal­cu­ta, do­bro su fik­si­ra­ni u dr­ža­če na oba­li i po­sta­vlje­ni sko­ro ver­ti­kal­no, ne bi li što ma­nji deo stru­ne bio u vo­di. Si­stem sa po jed­nom tro­kra­kom i jed­no­kra­kom udi­com se mam­či po­ve­li­kom »zlat­nom ri­bi­com« (po­seb­no ga­je­nom ba­bu­škom na­ran­dža­ste bo­je). Obič­na udi­ca se pro­vu­če kroz nju­šku ri­be i osi­gu­ra ko­ma­dom gu­me ka­ko ke­der ne bi spao, dok se tro­kra­ka za­ba­da pod ko­žu, bli­že re­pu. Za­tim se čam­cem si­stem raz­vu­če do ra­ni­je pri­pre­mlje­nih ve­li­kih bo­va, ko­je se fik­si­ra­ju na sve­ga ne­ko­li­ko me­ta­ra od oba­le, uglav­nom oko ne­kih pre­pre­ka. Ma­mac se spu­sti na du­bi­nu od po­la me­tra, a on­da se ve­že mo­no­fi­lom no­si­vo­sti 12 kg za bo­vu (ili ne­ku gra­nu nat­kri­lje­nu nad vo­dom) i za­teg­ne. Ka­da som uzme ma­mac i kre­ne, mo­no­fil puk­ne (jer je znat­no ma­nje no­si­vo­sti od stru­ne na ko­ju se pe­ca), a elek­tron­ski sig­na­li­za­tor za­pi­šti. Eki­pa ta­da uzi­ma štap, uska­če u ča­mac i kre­će u »lu­du vo­žnju« po re­ci. Cu­go­vi su, pre­ma Ju­ri­je­vim re­či­ma, oko po­no­ći i pri­bli­žno tri sa­ta ka­sni­je, dok se osta­tak no­ći mo­že bez­bri­žno pre­spa­va­ti.

Sve po­sta­je ve­li­ka avan­tu­ra, po­seb­no za sni­ma­te­lja, ka­da je na šta­pu ču­do­vi­šte od pre­ko sto ki­la i pri tom još plju­šti ki­ša. Ovu gr­do­si­ju Ju­ri je sa­vla­dao po­sle po­la sa­ta, na oko dva ki­lo­me­tra niz­vod­no od na­šeg kam­pa... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 403-)


dupli-san-dijego

Je­dan od du­pli­ra­nih čvo­rova je i udvo­stru­čeni San Di­je­go džem, zva­ni još i...

trostruki-palomar

Sa po­ja­vom Ber­kley Na­no­fila, ko­ja ni­je ni ple­te­ni­ca ni mo­no­fil, u modu je ušao...

dunavske-carolije

Du­nav je ve­li­ka, mo­ćna i "teško" či­tlji­va re­ka, pa pred­sta­vlja iza­zov za sve ri­bo­lov­ce...

brejd-ring

Braid ring čvor ili u­pre­deni pr­sten čvor upo­tre­blja­va se za ve­zi­va­nje udica...

dupli-uni

Ovo je jedan od najjednostavnijih a naj­vi­še ko­ri­šće­nih čvo­rova za spajanje...

bocna-petlja

Bočna petlja je jedan od je­dno­stav­nih čvo­rova za fi­ksi­ranje bo­čnog pre­dve­za...